уторак, 7. јануар 2014.

Hristos se rodi!

Mir Božji, Hristos se rodi! 

Ovako se pozdravljamo na Božićno jutro, a i ostalih dana ovog praznika, kome prethodi veliki post i još mnogo manjih i većih praznika, kojima se podjednako radujemo. Badnji dan je dan uoči Božića, kad se u kuću unose slama i badnjak i čeka se dan Hristovog rođenja.

Simbolika je jasna, kako badnjaka i slame, tako i ostalih radnji i običaja i verovanja vezanih za ovaj dan.

Mi unosimo granu hrasta, to je badnjak, jer je hrast sveto drvo starih Slovena, jak je, moćan, dugovečan, a slama ispod badnjaka je simbol jasli u kojima se Isus rodio.
U Srbiji se kiti badnjak, ali mnogo, mnogo skromnije nego bor, a to, verovatno, potiče otuda što je ovo, vekovima unazad, bilo siromašnije podneblje, što su život i navike bili mnogo drugačiji nego u ostalim krajevima. U svakom slučaju, badnjak je bio okićen ljubavlju, nadama, željama i verom u Boga i bolje dane, što i jeste suština Božića.

Donekle se držim toga, valjda iz navike, ne znam, pa su mi dekoracije u smeđim tonovima. Ovo je pokušaj da napravim venčić, za koji, definitivno, nisam majstor.





 Ako vam se ovo, u nekom momentu, učinilo kao nešto bez reda i smisla, šta da vam kažem? Dobro vam se učinilo!


Ovo je krajnji rezultat. Dakle, danas nema čaja od šipurka, pićemo neki drugi, šipurak je završio na vencu za kapiju!


Ovde je bila, ako se sećate, ona jelka od plastičnih flaša, koja je odložena, čeka narednu godinu, kada će biti još veća. Eto, i plastične jelke mogu da rastu.



Božić je, a bele rade cvetaju... Cvetaju... U bašti krenuli i krinovi... A Božić je...




Ukrasi od testa, sasvim jednostavni, koje moja ćerka pravi od malena i bez njih se ne može. Testo je bilo prvimaterijal gde je ona pokazala svoju kreativnost.


A na šporetu se krčka svašta nešto. I posno i mrsno. Biće pihtija, kupusa, sarme... Tradicionalno.



 Spušta se veče, počinjemo pripreme za Badnju večeru.
Na stolu su obavezni sveća i tamjan, simboli puta do Boga, koji se koriste pri svim obredima. Jabuke simbol zdravlja, tu je kukuruz kojim se prska badnjak i ukućani. On simbolizuje ROD u svakom smislu. Od kukuruza se živelo, pravio se hleb, hrana i za ljude i za stoku, kukuruzom se plaćalo.




 Ovce su u našoj kući kult, ali o tome ću drugi put. Ovaca mora biti svuda, pa i na stolu.









 Večera je spremna, svi smo na okupu



 Badnjak stoji napolju, od jutra do večeri, a pred samo unošenje se iseče donji deo, kojim se naloži vatra.

Napolju ostaju mala svetla, ali dovoljna da Božić Bati pokažu put do dobre dece, kako bi im on ostavio poklone u slami.







Domaćin unosi badnjak, pozdravlja ukućane, prekrstimo se, pomolimo, zahvalimo Bogu i večera može da počne.




Svako se povlači u toplinu svog doma, trudi se da ovaj dan provede sa porodicom, onako kako dolikuje.
Trpeza je prema mogućnostima, ali uvek posna. Danas to nije teško, živimo u lepim vremenima, kad imamo i više nego što nam treba, iako se mnogi neće složiti sa ovim što sam rekla.


Proslavimo ovaj praznik zadovoljniji nego inače. Osvrnimo se iza sebe, sigurna sam da postoji mnogo stvari zbog kojih treba da budemo zahvalni i srećni, a ja istinski verujem da najbolje tek dolazi.

Živeli i srećan Božić. Hristos se rodi!

уторак, 31. децембар 2013.

Kuc, kuc...

Eto nama Nove godine! Ne znam vi, ali ja se baš radujem! Novu godinu doživljavam kao lep praznik, priliku da se odmorimo, naspavamo, proveselimo, vidimo sa prijateljima. Ne dajem novogodišnja obećanja, jer ih nikad nisam ispunjavala do sada, pa ne verujem ni da će ubuduće biti drugačije. Nešto svojom zaslugom, a nešto usled promenjenih okolnosti, gde se potvrđuje stav da ne možete spremiti dete za život, jer ne znate šta život sprema za njega. Kako god bilo, meni je lepo, sa obećanjima ili bez njih, mišljenja sam da je život neprocenjiv dar i da ga treba slaviti kad god se ima prilike za to.

Evo, još par sitnica koje vam nisam pokazala.





 Balerine u funkciji snežnih vila, što da ne?


Kamin, završen i postavljen, vatra založena, nema da fali...


 Detalj sa terase. Nema snega, ali napravićemo, zar je to problem?


 Eeeee, mi smo bili dobri, pa je Deda Mraz stigao kod nas. Trenutno nije tu, ali je doneo poklone. Verovatno je kod kamina, mrzi me da se vraćam da pogledam, ne zamerite.

Jelka je napravljena od plastičnih flaša. Istina, pre neki dan je bio toliko jak vetar da mi je oborio sve, pa je i jelka ostala malo kriva. Sve u svemu, meni je bilo zanimljivo praviti je, a posle sam videla na netu slične. Ustvari, ne baš slične, nego mnogo bolje od moje...


I, danas nas je obradovao paketić od Klaudije. Baš danas! Pa ja sam, definitivno rođena pod srećnom zvezdom. Da čoveku 31. decembra stigne paket retko se, ja mislim, dešava, ako izuzmemo Deda Mraza. Hvala puno, draga moja! Radovi su ti prelepi, znaš već šta je moja majka rekla kad je videla ovaj ram... "Pohvalila" me je, tj. moje radove, za koje je rekla da nemaju pojma, već treba da izgleda ovako, kao ti što si napravila.
Meni su, definitivno, najdraži dečiji radovi, a ove slike sa macom se sećam. imam te knjige BAJKE U SLICI još uvek. Čuvam ih i u njima je ta slika, a sećam se i priče...




Još jedan detalj, kofica koju sam dekupažirala. Sa druge strane je sličan motiv, a svrha njenog sređivanja, bio je sajam rukotvorina u klubu "Evergreen" u Kraljevu. O tome ću vam pričati drugi put, već, naredne godine, strpite se. Obećavam!

Želim vam srećnu Novu godinu, da bude bolja od ove u svakom pogledu. Zadržite osmeh u tome je tajna.

четвртак, 26. децембар 2013.

Praznici, praznici, praznici

Ako zbog nečega volim ovaj period, onda su to praznici. A ima ih, prilično, i svi su mi podjednako važni. Ne radi se tu o poklonima ili nečemu sličnom, mada i u tome uživam, nego o mnogim drugim stvarima koje se ne vide, ali se osećaju. Mislim da  čovek i u ovakvim situacijama pokazuje svoj karakter. I pored toga što razumem da smo svi različiti, ne mogu da shvatim ljude kojima slavljenje nečega što  je lepo, ne izmami osmeh. Bar na kratko.

Između svih tih praznika, radilo se nešto. Malo, sitno, ali se radilo i uživalo u radu i atmosferi.





Ovo je moja stara, prastara narukvica od srebra, koja je bila pokidana, pa ju je moja ćerka sredila i sad može da se nosi. Ona voli da pravi nakit, a ja, baš i ne vidim sebe u tome.


Dok  je ona to radila, ja sam joj napravila broš. Naravno, ovca kao neizbežni detalj,


 a napravila sam i još jednu čestitku kojom sam obradovala jednu gospođu. Kaže da je poslednji put dobila čestitku za venčanje, a od tada ima više od 20 godina. Hm...



Spakovale smo i poklone za dve preslatke devojčice. Simbolično, dve čokolade i obeleživači za knjige, ali je urađeno sa puno ljkubavi, što je i smisao poklanjanja i praznika, zar ne?
Čokolade su uvijene u običan papir, beli i crveni, oči sam nalepila, a detalje na licu docrtala. Veoma je jednostavno.

Jedan od praznika, koji se slavi treće nedelju pred Božić, jesu DETINJCI. To je dečija slava. Odrasli vezuju decu, blago i nežno, naravno, a deca, zauzvrat, moraju dati nešto onome ko ih veže. Simbolika tog običaja jeste u vezivanju za porodicu i jačanju porodičnih veza. Drugi, opet, kažu, da se time vezujemo za Hrista kroz odrešenje od grehova i da će svako, ko je pošteno stekao bogatstvo, lako da se "odreši" tj. odveže.
Kako god bilo, ima to svoj smisao, kao što ga imaju  i ostali porodični praznici, Materice i Oci.

Ja sam od svoje ćerke dobila ovaj šal i minđuše. Sama je napravila sve, a šal je pleten  na ruke, bez igala. To je videla na YT i dala se u akciju. Moje slatke, nespretne ručice!
Lepo izgleda, ali nije znala kako da ga završi na krajevima, pa je ostalo malo više čvorova nego što treba.



Pošto svi ovi praznici padaju u vreme velikog posta, evo i par predloga.

Ovo svakako, nije za dane posta, iako je preeeeukusno!



Riblju salatu sam pravila letos, tj. pravim je često, ali sam slikala letos. Veoma je ukusna i najbolje ju je praviti od bakalara, ali ni ostale vrste ribe, naročito oslić, nisu loše.

Riba se obari u slanoj vodi, sa par listova lovora. Očisti se od kostiju i rukama iskida na najsitnije parčiće. Staviti, zatim,  u posudu, posoliti, dodati začine po želji. Ja sam stavljala masline, bosiljak i jedan mali čen belog luka.



Na kraju dodati maslinovo ulje, sirće ili limunov sok i pomešati. Ostaviti u frižideru da se dobro ohladi.
Može poslužiti i kao kompletan obrok uz crni hleb, recimo.

A drugi predlog je slađi od prvog, a to je ZEBRA TORTA koju je pravila, još, moja baba. Nekada su za slavu pravljene ovakve torte, jer drugih mogućnosti, u smislu namirnica, nije ni bilo.

Recept: 3 šoljice ulja,
             4 šoljice šećera,
             5 šoljica vode,
             1 prašak za pecivo i brašna po potrebi.

Za ovakve kolače, najbolje je da šećer i voda provre zajedno, pa kad se ohladi, pomešati sa uljem, jer je to najbolji način da se šećer lepo rastopi. Brašna dodati toliko da masa bude malo gušća nego za palačinke. Jedan deo obojiti kakaom i naizmenično sipati u pleh.


Najvažniji dan u ovom periodu, za mene je, ćerkin rođendan, 24. decembra. Ne treba da vam pričam o tome, sve znate, a i ne postoje reči kojima bih mogla opisati ta osećanja.

Dan smo provele šetajući po gradu, jer proslava tek predstoji. Dakle, šetale, smo, pričale, počastile se... Neobavezno, ali nam je bilo jako lepo.

Atmosfera u gradu se zahuktava,  sve je u znaku Nove godine. Izlozi su lepo sređeni. Neki jednostavno, vrlo jednostavno, ali lepo, a neki, opet, sa puno detalja.








I mi se spremamo, kao i svake godine, da naš prostor bude lepši nego do sad.

Ovo će biti kamin. Neverovatno, ali istinito.



Ovo je kamin u drugoj fazi, a ovo ispod su lampice koje su pregorele. Maler, na prvi pogled, ali ne dam se ja! Ta, znate me, već!!!









Plastični zatvarač, lepak i u krug. Svaki put po jedna manje i eto minijaturne jelke. Čoveče, pa ja pravim okićene jelke! Mislim, same se kite dok ih pravim i to nitima od lepka, što ide na ruku mojoj lenjosti. Mrzi me da ih sečem.




I evo, sva tri ukrasa zajedno, toliko je bilo lampica. Jelka, kugla i ...


Ovo definitivno nije predlog za novogodišnju frizuru, ali ja sam opet bila model, pa mogu da vam je predložim u slučaju da ste željni mrcvarenja od strane rođenog deteta. Ja baš i nisam, ali ne mogu da je odbijem, jer ona to radi sa toliko ljubavi, predanosti, da ne mogu da opišem.


A sa isto toliko ljubavi se odnosi prema biljkama, pa sam joj kupila ovu Božićnu zvezdu, jer sem toga, semena i ovce, ne znam šta bi je obradovalo.



Kao što vidite, ima u ovom postu svega, baš svega, a završnu fazu ću vam pokazati za koji dan, kad sve stavimo na mesto.

Do tada, vam želim sve najbolje, a posebnu čestitku upućujem prijateljima koji slave Božić 25. decembra. Moje želje su uvek vezane za dobro zdravlje, sreću, osmeh, ljubav a sve ostalo, što bi rekli, ima kod Kineza.