четвртак, 26. март 2020.

Ostani kod kuće i piši blog postove

Primetila sam da je poslednji post objavljen u ovo vreme pre ne znam tačno koliko godina, onaj pre njega isto, pa nekako ispada da se i ja oko Vaskrsa pojavljujem na blogu, da ne kažem vaskrsavam.

Nije da mi je izolacija dobrodošla ako se u obzir uzme razlog zbog koga nam je kretanje ograničeno, ali onako, sama po sebi, iskreno govoreći - jeste. Ako bi svi koji kukaju po društvenim mrežama zbog kvasca, maski, zbog sostvene dece sa kojom ne znaju šta će, malo razmislili, videli bi koliko su površni i slabi. Nego, o takvima neću, kvare mi idilu policijskog sata u kome sam posvećena, između ostalog i čitanju Pavićeve knjige "Predeo slikan čajem".

Zastala sam kod rečenice "Lepota je prokletstvo". Da li je prokletstvo, prednost ili nešto treće?


                                           

Pored čitanja, tu su i druge moje ljubavi, a jedna od njih je i pisanje, a tu je i Kampster platforma koja nudi besplatne kurseve. Naravno da sam uzela sve! Stvarima koje sam zapostavila, posvetiću se ovih dana. Ako nešto dobro može da izađe iz ovoga, onda je to posvećivanje sebi.

Za kraj,jedna priča iz ciklusa "naopakih" kako sam ih nazvala, objavljena na srpskom žurnalu.

Dok ne stigne drugo izdanje "Besmrtne" čitaćemo se ovde. Do tada, budite gde morate, a kad ste kod kuće, pišite blog postove.

9 коментара:

  1. Dearest Nataša,
    Happy to find your post on my blog sideline!
    Yeah, we live in a strange time... who would have thought about this?!
    Let's hope when Easter nears that the world will calm down and return to normal.
    Sending you hugs,
    Mariette

    ОдговориИзбриши
  2. Yes, we hope, dear Mariette!
    These are difficult days for our planet but it will pass ...
    I'm glad I found the time to go back to the blog because I love both my blog and you, my friends. Big hugs from snow Serbia

    ОдговориИзбриши
  3. Ovo što nam se "trenutno" događa produkt je upravo površnosti koju si pomenula... Ovo je dobar trenutak da zastanemo i razmislimo kuda i kako želimo dalje. Razmišljajmo malo dalje od sutra, sledeće nedelje, meseca... Možda je bolno, ali sa istinom se svako mora suočiti u jednom trenutku. Zašto ne u ovom..? Veliki pozdrav za tebe i Smiljanu, drago mi je da si se vratila blogu.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I meni je drago, kao da sam se vratila kući. Ovde je energija drugačija. Ne možemo predvideti sve, logično je i da grešimo, ali kao razumna bića, mnogo grešimo. Ponašamo se nerazumno. I pored moje ekstremne tolerantnosti, neke stvari ne mogu i ne želim da slušam. Klimaks koji je Sandra pomenula, odličan mi je izgovor za mnogo stvari.
      Toliko lepote na ovom svetu, a ljudi se bave marginalnim stvarima. Sad imamo vremena za mnogo stvari, a za razmišljanje najviše.

      Избриши
  4. Da, ludnica je oko nas, ali može vrlo pametno da se iskoristi ovo, silom nametnuto, slobodno vreme. Pretpostavljam da mladima najviše smeta, jer ne mogu da izlaze, ali nije loše ni za njih da malo uspore. Smešno mi je što svi kukakju kako nemaju vremena, a sad kad ga imaju, opet, ne valja :)
    Inače, priča u žurnalu ti je sjajna!
    Pozdrav i dobro došla nazad na blog!

    ОдговориИзбриши
  5. Hvala Kajo!
    Što bi rekao jedan duhovnik, život je počeo, stali su poslovni sastanci, stres i jedenje s nogu. Vraćamo se porodici, stolu, razgovoru a neki id nas i blogu, što đu dođe ba isto.
    Hvala što si pročitala priču, to je faza u pisanju koja mi se dopada. Valjda će biti još takvih

    ОдговориИзбриши
  6. Znam da roditeljima sa djecom nije lako sve uskladiti ali ponekad kad čuješ koliko se žale, čini ti se da bi sve radije nego provodili vrijeme sa djecom a to je u najmanju ruku čudno.

    ОдговориИзбриши