субота, 6. јул 2013.

Svetski putnik

Nego šta, nego sam svetski putnik! Gde ja mogu da stignem, to živ čovek teško može da zamisli, a da pri tom, ne mrdnem sa mesta. Da, da, u svojoj glavi sam obišla ceo svet, pa i više od toga.  Evo svedoka mojih putovanja. 
Ovu tašnu imam godinama. Nisam je nikad nosila, ali je bila tako lepa, da nisam imala srca da je bacim. Hvala onom ko izmisli dekupaž i slične zanimacije, jer uz pomoć salveta sve je moguće. Nosiću je na odmor, svakako, jer su sad oštećenja prikrivena, nema ih.




Ko bi rekao da je pre ovoga izgledala ovako? I ko bi rekao da nema problema koji ja ne mogu da napravim? Mislim, nije to problem, ali bih stvarno mogla da vodim računa gde šta slikam ili da nekad namestim nešto, onako, što se kaže, baš ZA SLIKANJE.



I tako, kažem vam, čudan je taj daleki svet. Od svega što oni bacaju, mogu se napraviti lepe stvari. Evo, recimo ova posuda od automata za kafu, koju sam sredila, doterala, opet, salvetama i napravila ikebanu, koju sam, takođe, mogla malo bolje da slikam, ali... Može da prođe.



Malo sam sređivala i saksije. Iskreno, mrzelo me nešto da bojim, a htela sam tufnice. Razlile su mi se, pa sam, oslanjajući se na svetske trendove, saksije obukla u mrežaste čarape, a čuvarkuće posadila u polovine kokosovog oraha.



I da ne bih ostala bez tufnica, posegla sam za ovom kombinacijom. Moje voljene žabice i zelena kofica-sveća, ali sa TUFNICAMA. Pecaljke koje žabe drže u rukama se ne vide. Nisu tu, sutra ću ih naći.

Pa, pre nego što se spakujem i krenem na odmor, napravila sam planove. Kao prvo, napraviću nešto sa savršenim tufnicama, naučiću da čitam mapu, i dalje ću učiti pet dana pred ispit, pročitaću gomilu knjiga, je to obožavam i poradiću malo na svojoj koncentraciji, jer, zaista nema smisla više silaziti na pogrešnoj stanici, upadati u muški toalet koji je dupke pun, promašiti lift i slične stvari. To svetskim putnicima ne priliči.

Jedino na blogovanje nikad ne zaboravljam, zato što vas mnogo, mnogo volim i što mi čitanje vaših postova predstavlja pravo zadovoljstvo.

среда, 3. јул 2013.

A gde su tufnice?

 Mače, staro nekoliko dana, ali neverovatno slatko i umiljato. Donela ga moja ćerka, poklonila joj baka iz komšiluka. Odmah je našlo zgodno mesto za spavanje, kao i za igranje. Igračke su, naravno, moje trakice koje je razvuklo na sve strane, a jedna od njih je završila kao mašna na njegovom vratu.





























Poklon od Bojane iza duge. Nemam reči!!! Ona je sve lepo objasnila na svom blogu a ja sam propratila tutorijal na koji je uputila i oduševljena sam. Zaista ima mnogo posla oko izrade ove sveske, ali je i rezultat fantastičan. Sveska, obeleživač, blokče... Fantazija! Najveće priznanje je dobila od poštara, jer nije verovao, a ni sad ne veruje, da je to ručni rad.




A ono što je mene najviše obradovalo i što mi se, slobodno mogu reći, najviše svidelo, je ovaj crtež Bojaninog sina. Mnogo volim dečije radove. Tako su slatki, lepi, puni ljubavi. Mogu misliti koliko truda je uloženo u ovo. Čuvam crteže moje ćerke kad je bila mala i mnogo puta se slatko nasmejemo.


A ja? Ja sam ovih dana radila ovo. Poklon za jednu gospođu, prijateljicu moje sestre. Inspirisala me je Fikreta sa njenim kupatilom i tufnama, pa sam i ja htela da uradim nešto slično. Kako je došlo do toga da nema tufnica-ne znam, ali i ovako lepo izgleda. U to će biti spakovan beli peškir sa crvenom mašnom. Ustvari, nije da ne znam, znam! Radi se o tome da tufnice želim za sebe. Nisam sebična, ali ne vole svi tufnice, zar ne? A možda i jesam...




 I kako je ova kutija ostala bez tufnica, nije završila u mom kupatilu, ja se dala na posao. Sećate se kad sam rekla da sam u velikom problemu? E, tad su komšije izbacivale stvari iz kuće zbog renoviranja i problem je bio što nisam znala kako to da prenesem kod mene a da moji ne vide. Uspela sam nekako, a jedna od tih stvari je bio i ovaj stalak za čokolade. Znate ga, sigurno, stoji u svim prodavnicama. Malo sam ga doterala da bi mi služio kao stalak za peškire.
Opet sam htela da bude crveno-bela kombinacija sa tufnicama, ali su mi one, opet, promakle, jer školjke su bile logičan izbor, s obzirom na sliku na zidu kupatila.





Sa tufnicam mi, ovih dana ne ide, stvarno, a ako je za utehu, bar mače ima mašnu sa tufnicama, tako da nije sve baš, tako... tako... bez tufnica...