уторак, 19. април 2016.

Uspavana lepotica

Dobro jutro!
Bila je ovo duga noć. Ne znam zašto sam tako loše spavala, tj. nisam ni spavala, ali ne osećam se umorno. Pisanje postova, odgovaranje na poruke i ostale stvari koje nisam završila, dobile su svoj termin. Ne mogu reći da me je grizla savest zbog toga, te da zato nisam spavala, ali ko zna...

Uspavana lepotica sa jedne strane i ja, nenaspavana sa druge činimo savršenu ravnotežu ovog oblačnog jutra.

Ovu saksiju sam skoro radila po narudžbini. Gospođa voli ovu kombinaciju boja koja meni, baš i ne leži. Šta god sam pokušala, saksija je ostala, za moje pojmove, ružna, ali ne i za njene, što je u suštini najbitnije. 



I tako, dok smo pričale, spomenula je da ima jedan komad nameštaja spreman za bacanje. Uh! Znate već kako sam odreagovala i ne videvši ga! Kakvo bacanje?!




 Prilično oštećeno, zaista, ali sve se da dovesti u red, polako i postepeno.

Kombinacija boja, i dalje ista, ja i dalje užasnuta, ali dobro...

Na kraju, nije to tako loše ispalo. Pukotine se ne vide, ja malo uvežbala OSP, a neki ljudi su rekli da je trebalo bolje da je ošmirglam i našli hiljadu mana, ovako, na slici. Hm... Ne znam, baš, kako im je  pošlo za rukom da to vide i kako tačno znaju šta treba da se uradi? U svakom slučaju, volim kad mi zameraju oni koji ništa ne znaju, jer se tad slatko nasmejem!





Starinski efekat sam dobila isključivo bojama i blagim šmirglanjem. U deficitu sam sa lakovima za raspucavanje, a i bila je "raspucana" maksimalno.

Razlog zbog koga sam htela da je vratim u život jeste priča koja stoji iza ove komodice ili kako li se, već, zove.

Naime, bila je obložena meblom, da bi se sakrile pukotine i oštećenja. Gospođa je to radila pred odlazak u porodilište, pre više od 20 godina, jer ona i muž nisu imali ništa. Skoro ništa, a trebalo im je nešto gde će odlagati bebine stvari. Eto, tome je služila, a kasnije otipšla u podrum.

Mene je ta priča raznežila i podsetila na neki period u životu koji nije bio blistav niti onakakav kakav bi trebao da bude.

Sada se, opet, vratila, u kuću. Zasluženo. A slične priče i dalje postoje. Pričaju se, događaju i završavaju. I opet tako. Kroz vekove, dok ima ljudi. Poruka joj se ne menja, bez obzira na vreme i mesto.