недеља, 1. мај 2016.

Hristos voskrese!

Na današnji dan, pravoslavni hrišćani se ovako pozdravljaju, jer je Vaskrs ili Uskrs, svejedno, veliki hrišćanski praznik.
Ovaj post neće biti prikaz prazničnih dekoracija kao i obično, jer želim da vam pokažem nešto drugo. Za početak, izložba insekata u kraljevačkom muzeju, gde su mladi biolozi iz naše škole išli sa nastavnicama biologije. Bilo je to lepo druženje, ne samo na izložbi, već i pre i posle toga.

Slike sam preuzela od dece koja su posetila izložbu, jer ja lično nisam bila. Naravno, ovo je samo deo izložbe.















Dok sam čekala da se vrate, radila sam. Na dnu raspadnute kace, rešila sam da naslikam nešto. Skiciranje olovkom mi nije išlo, kao i obično, pa sam prešla direktno na boje. Ne znam zašto ne umem da nacrtam olovkom baš ništa. Doduše, ni ovako nisam neki talenat, ali trebalo bi da je rad sa bojama, direktno na podlozi, ipak teži.


Međutim, ova kokoška je nastala u nekoliko poteza četkicom. Inače, volim da sedim na podu i crtam.

Krajnji izgled mi se dopao, baš deluje rustično.

Verovatno je to zbog stimulacije koja je do malopre bila na tanjiru i u čaši. Torta i malo domaćeg, kupinovog vina.

I kad smo već kod prirode i životinjskog carstva, kombinacija drveta, kamena, prirodnih materijala uopšte, pruža mnogo mogućnosti. Ovaj detalj je odmah prodat a i rađen je sa mnogo ljubavi.

Kao što vidite, simbolika Vaskrsa je u svemu što ste videli na ovim fotografijama; u ljubavi prema životu i živom svetu, koji se stalno obnavlja, ne prestaje da postoji.
Lično, nisam vernik na onaj način na koji crkva zahteva, jer mislim da se drži zastarelih pravila, a pravila nisu suština vere. Vera se nosi u sebi, u srcu u svemu što čoveka okružuje, a svet nikad nije bio manji nego danas, pa smo u mogućnosti da uživamo u različitostima svega, pa i verskih shvatanja i običaja.

Životinjama ne smeta da žive zajedno. Pauk je našao svoje mesto, ptice svoje i sve savršeno funkcioniše. Volela bih da je toga više među ljudima, iako verujem da je ipak na svetu više dobrih nego loših stvari, uvek me rastuže podele ma koje vrste.

Neka nam ovaj dan donese veselje i radost, ma gde bili, i neka tako i ostane. Neka vaskrsne dobro u ljudima i ulepša ovaj svet. Hvala vam na lepim željama dragi moji.

уторак, 19. април 2016.

Uspavana lepotica

Dobro jutro!
Bila je ovo duga noć. Ne znam zašto sam tako loše spavala, tj. nisam ni spavala, ali ne osećam se umorno. Pisanje postova, odgovaranje na poruke i ostale stvari koje nisam završila, dobile su svoj termin. Ne mogu reći da me je grizla savest zbog toga, te da zato nisam spavala, ali ko zna...

Uspavana lepotica sa jedne strane i ja, nenaspavana sa druge činimo savršenu ravnotežu ovog oblačnog jutra.

Ovu saksiju sam skoro radila po narudžbini. Gospođa voli ovu kombinaciju boja koja meni, baš i ne leži. Šta god sam pokušala, saksija je ostala, za moje pojmove, ružna, ali ne i za njene, što je u suštini najbitnije. 



I tako, dok smo pričale, spomenula je da ima jedan komad nameštaja spreman za bacanje. Uh! Znate već kako sam odreagovala i ne videvši ga! Kakvo bacanje?!




 Prilično oštećeno, zaista, ali sve se da dovesti u red, polako i postepeno.

Kombinacija boja, i dalje ista, ja i dalje užasnuta, ali dobro...

Na kraju, nije to tako loše ispalo. Pukotine se ne vide, ja malo uvežbala OSP, a neki ljudi su rekli da je trebalo bolje da je ošmirglam i našli hiljadu mana, ovako, na slici. Hm... Ne znam, baš, kako im je  pošlo za rukom da to vide i kako tačno znaju šta treba da se uradi? U svakom slučaju, volim kad mi zameraju oni koji ništa ne znaju, jer se tad slatko nasmejem!





Starinski efekat sam dobila isključivo bojama i blagim šmirglanjem. U deficitu sam sa lakovima za raspucavanje, a i bila je "raspucana" maksimalno.

Razlog zbog koga sam htela da je vratim u život jeste priča koja stoji iza ove komodice ili kako li se, već, zove.

Naime, bila je obložena meblom, da bi se sakrile pukotine i oštećenja. Gospođa je to radila pred odlazak u porodilište, pre više od 20 godina, jer ona i muž nisu imali ništa. Skoro ništa, a trebalo im je nešto gde će odlagati bebine stvari. Eto, tome je služila, a kasnije otipšla u podrum.

Mene je ta priča raznežila i podsetila na neki period u životu koji nije bio blistav niti onakakav kakav bi trebao da bude.

Sada se, opet, vratila, u kuću. Zasluženo. A slične priče i dalje postoje. Pričaju se, događaju i završavaju. I opet tako. Kroz vekove, dok ima ljudi. Poruka joj se ne menja, bez obzira na vreme i mesto.

недеља, 20. март 2016.

Vreme, ipak, prolazi



„Vidiš li, Zlatokosa, svoje ime u zvezdama“ pitao ju je jedne od onih večeri kad su pogledima uprtim negde, tražili beskraj i u njega smeštali svoju bezvremenu ljubav, lišenu svih ovozemaljskih slabosti. Umesto odgovora, prstom je pokazala na zvezde i u vazduhu napravila nekoliko pokreta. Pogledala ga je pogledom bića u kome obitavaju sva ženska obličja, a on je mogao da uzme ono što mu se u tom momentu sviđa. Uzbuđivala ga je sopstvena metamorfoza izazvana upravo tim pogledima. Mogao je pred njom biti on, ogoljen do kostiju. Bez stida. A mogao je biti i veliki on, umetnik, stvaralac; mogao je biti i njen bog i rob..."

Opet me nema, a opet - tu sam. Mislim o tome da treba da napišem post, onda nešto iskrsne, pa odložim za sutra, a sutra, uvek stoji. Okrenem se, vidim, mnogo vremena je prošlo, a ovo nedeljno, sunčano jutro sam rešila da potrošim na pisanje i čitanje vaših blogova.

Na početku je odlomak iz priče "Zlatokosa" koji čeka da bude uobličen u celinu, gotovu priču. I to ću završiti. Priče? Da. Imam ih nekoliko i uskoro će biti spremne da se štampaju, što je jedan od razloga zašto me nije bilo  sve  vreme. 

I kad smo kod vremena, koje, ipak, prolazi, ma šta mi mislili i ma kako se osećali, rešila sam da vam pokažem satove koje sam pravila. Uglavnom dekupaž, kao što vidite, a onda sam rešila da promenim nešto, pa sam se latila crtanja. Zadovoljna sam rezultatom, iskreno, bez obzira što ne liči na devojku sa slike koja je služila kao model, ali ćemo to preformulisati i reći da je originalna slika bila inspiracija.








Nije da nisam pričljiva jutros, ali kao  što sam rekla, vreme prolazi, obaveze čekaju, a vaši blogovi su na toj listi pod brojem jedan.

Želim vam lep dan. Provedite ga najbolje što možete, iskoristite vreme.