петак, 26. октобар 2012.

A šta može kriza meni, šta mi može, šta mi sme?

Koliko puta ste u poslednje vreme čuli ovu reč? Bombardovani smo njome sa svih strana. U tome i jeste moć propagande.
Koliko puta ste, razmislivši o tome, rekli sebi da kriza traje oduvek za nas, "obične" ljude, a da za pojedince koji padaju s vlasti na vlast, nema krize?

Čvrsto rešena da ne podlegnem propagandi i njenim trikovima, koja sve dovodi u krizu diktirajući i sistem vrednosti, odem u školu, našu školu, sa idejom koja prkosi krizi, neprestanim razgovorima o FB profilima među decom i razgovaram sa učiteljicama. Ponudim im da svakog petka, u okviru časova likovnog, držim deci kreativnu radionicu. One to dočekaju baš onako kako treba, kao prave učiteljice i stvar bude rešena.
Direktorka je dala odobrenje, roditelji skupili novac, ja kupila materijal i krenuli smo u akciju prošlog petka. Za tu radionicu ne mogu baš reći da je sjajno protekla, ali za to sam ja kriva. Ovog petka, stvar je potpuno drugačija! Oduševljeni smo svi! Atmosfera je bila fenomenalana, učenici su upoznali i moju drugu stranu koja zahteva strogu disciplinu, razlikovanje onog što je dobro od onoga što je loše, šta god da je u pitanju. Radili smo i pričali o svemu, uključujući knjige, poklone i ostale stvari koje su zapravo, bile uvod u teme narednih radionica.

Deca su radila quilling. Prvo smo malo vežbali, pravili krugove, a posle i druge oblike, pa sve to sastavili i dobili ove cvetiće.
Mogu vam reći da su njihovi radovi bolji nego što je bio moj prvi quilling! Iskreno to mislim, a i njima sam rekla.
Sledećeg petka radi druga, mlađa grupa učenika, a planiram i još neke radionice u saradnji sa drugim ljudima koji su stručno osposobljeni za određene oblasti.



cvetići u fazi sušenja i pripreme za pano,




radovi na panou

Cilj je da se deci pokaže šta se može i bez mnogo novca, da se njihov način razmišljanja usmeri na konstruktivnu stranu korišćenja intereneta, da se razvije timski duh...
Znam da će sve ovo dati rezultate malo kasnije i da će se odraziti pozitivno na mnoge segmente učenja i razmišljanja.


A nezaposlenost je, takođe, posledica krize. Mada, po meni, posledica je nemanja rodbinskih i prijateljskih veza na određenim mestima, kao što je uvek i bilo, ali se o tome ćutalo. Bar je u mom slučaju tako. Jedina nova tekovina poslednjih godina u toj oblasti, je i tzv."prosečna ocena sa fakulteta", gde se zapravo misli na određenu sumu novca, u proseku 5000evra.
Ali, kao što rekoh NEDAM SE!
Pare nisu problem, para nema!

I još dve lepe vesti: Juče sam od Nene dobila gomilu salveta, šablone a ova kutijica je njen poklon mojoj ćerki, a danas su mi javili da mi je odobrena prekvalifikacija, tako da ponovo krećem u srednju školu, koja će, nadam se, rezultirati uspehom u smislu zaposlenja. A u međuvremenu, IDEMO DALJE!


Nema odustajanja, U INAT KRIZI! 

недеља, 21. октобар 2012.

Šta bi Meri Popins rekla?

 Uh, dragi moj narode! Ovo renoviranje se baš odužilo!
Ali znate kako to biva-nekom renoviranje, nekom recikliranje.Znam da ste prepoznali parodiju na čuvenu izreku, kao što znam da pogađate o čemu se radi.


Dakle, plastična cev željene dužine + ono što je nekad bila sijalica na plafonu, malo gipsa, boje i to je to! STALAK ZA KIŠOBRANE.

Volim ih i imam čitavu kolekciju sa raznim motivima, poćevši od ovog tufnastog i svi su svetlih boja. Zapravo, nije to toliko važno, jer sam htela da vam ispričam nešto drugo, čisto da proverim da li je samnom sve u redu. OK, znam da nije baš sto posto, jer ko još nosi, u tim godinama, roze pufnaste čizme i isti takav kišobran u sred zime, ali to nećemo računati.



















Naime, pre dve godine, u biblioteci, dok ja
pričam sa gospodinom koji je zaposlen
tamo, dolazi devojčica koja ima 11 godina i bez izvinjenja što prekida razgovor traži literaturu o veštičarenju. Da, dobro ste pročitali! VE-ŠTI-ČA-RE-NJE! Bibliotekar gleda, u čudu, šta da kaže čovek, a ja je malo bolje osmotrim i vidim normalno dete izgleda, ništa čudno. Ona uporno traži, pita gde ima da se nađe, to joj treba. Njoj to treba, a da li je meni trebala moja reakcija-ne znam, recite mi vi, ali iskreno!
Pitam ja nju, kao roditelj, pre svega: "Devojčice, zašto to tebi TREBA? Da li tvoji roditelji znaju šta ti čitaš?"
Ona kaže: "Da, znaju, a znate li Vi ko je Krvava Meri i da li ste nekad zvali duhove?"

Na dalje je razgovor tekao tako što je ona vodila glavnu reč, jer ja nisam upućena u te teme na taj način, a i ono što sam znala, zanemela od čuda, zaboravih. Kažem joj: "Dete, to su opasne stvari, kakvi duhovi, kakva magija, za tvoje godine je Meri Popins, a ne krv i slične grozote!".

Naravno da me je pogledala kao da nisam normalna a još kad sam joj objasnila da nema logike to što se plaši duhova i vampira i tražila od nje objašnjenje šta je zapravo vampir, videla sam u njenom pogledu nešto čega se mnogo bojim!

Veoma često razmišljam o tome.  To može i meni da se desi sa mojim detetom, jer propusti u vaspitanju nisu neuobičajena pojava. Nekih sam svesna, pokušavam da ispravim, ali šta ako se desi da budu situacije poput ove? Šta ako budem nemoćna da ispravim nešto? Šta ako toliko pogrešim da mi dete zaluta načisto?


Znam da je ovo teška tema, možda niste voljni da ovo čitate, da razgovarate o tome, ali jeste nešto što je naša stvarnost i Meri Popins nam je mnogo potrebna, bez obzira što mnogi ne znaju ko je ona, a možda se i ja, oduševljena njenim likom, ponašam prema svakom detetu kao da sam mu majka, iako mnogo puta delujem nametljivo, a namera mi je sasim, sasvim drugačija.



I još nešto! Veselija tema. Dve blog nagrade, jedna od Miki, druga od Ane MB. Hvala vam puno, drage moje. Mnogo mi znači vaše mišljenje, kritika, sugestija, savet i radujem se vašim postovima i idejama.







I za kraj da vam kažem, svima, da volim vaše blogove, sve ono što radite, pišete, stvarate, volim vaše ideje i pozitivnu energiju i da znate da vam uvek iskreno kažem šta mislim. A ako vas i kritikujem, verujte da to ne radim zlonamerno i ne želim da budem nametljiva, to samo Meri Popins govori iz mene.

субота, 13. октобар 2012.

Kuvarice, zlato moje!

 To je jedan od mnogo šaljivih natpisa koji se mogu naći na svemu onom što se prodaje kao suvenir, a ja, kao što znate, volim suvenire. Omiljene su mi snežne kugle, naravno, ali dolaze u obzir i varjače, kecelje, porcelanske figurice...

Ovo sam uradila pre nekoliko dana, ali kako nisam stigla da slikam dok je bilo sunca, nego tek danas, razumećete da slike nisu najbolje i da se ne vide detalji na njima, tipa, štras, cirkoni itd.


Svi predmeti su od drveta, a ove kašike za začine nisam čak ni lakirala, da bi mogle da se koriste.

Nije da nisam pričljiva, samo sam malo oblačna, kao i vreme, a ako se tome doda majstor u kući, razmontirana kuhinja, kombinacija je i više nego "dobra".


Za sad ove dve sličice, a kad sve ovo prođe, eto mene opet sa novim suvenirima i stvarčicama koje sam uradila ovih dana, a ima ih prilično i svaka je posebna na svoj način.

Šaljem vam iskričavi pozdrav u inat ovim oblacima i kiši.



недеља, 7. октобар 2012.

Stari radovi i nova prijateljstva

 Sećate se ovih limenki od sira, kojima sam vas bombardovala skoro pola leta? Naravnno, sećate se, jer su mi bile, u tom periodu, jedina raspoloživa sredstva za ubijanje vremena, uz par boja i salveta. Uspela sam da ubijem monotoniju svog kišnog odmora uz njihovu pomoć, kad nije bilo prilike da se ide negde.
Ovo su još dva rada, i obećavam, neće ih biti još mnogo!



Postupak rada nije komplikovan i odličan je za ubijanje vremena i treniranje živaca. Dakle, prvo sam uradila dekupaž a zatim cepkala običan, novinski papir, provlačila kroz lepak, gužvala i lepila na limenku,   Kada se papir osuši, obojiti ga, pa preko osušene boje, naprskati sprejom.


Krajnji efekat mi se svideo, a pošto motiv sa salvete nije baš dolazio do izražaja, njega sam istakla srebrnom kontur pastom (nisam imala zlatnu), pa sam i na poklopac dodala malo detalja.

Sve u svemu, nije loše. Zanimljivo...



I još jedna limenka, ali na njoj je isprintana slika i kao što vidite, u međuvremenu sam pronašla beli sprej, a i prošla me je manija "zlatni sprej".

A nova prijateljstva? Da!
Evo, ovu slatku nagradu sam dobila od LJUBINKE. Hvala puuuuuuuuuno! Jako je slatka, a najslađe u svemu tome je kad neko poštuje to što radite.
Nagradu prosleđujem Klaudiji, Marinici, Neni, Bojani i Maji, jer one imaju manje od 200 pratilaca. Nadam se da nisam pogrešila, ako jesam SORRY!


Druga stvar koju sam htela da kažem na tu temu, jeste da mi je juže u goste dolazila "stara" "nova" prijateljica NENA. Mnogo sam bila srećna zbog toga! Konačno smo se upoznale i ovako, lično. Istina, nije bilo vremena da se lepo ispričamo i malo više družimo, ali nadam se da će sledeći put to biti drugačije.
Nena je jako pozitivna žena, komunikativna i mogu vam reći da izgleda mnogo lepše nego na slici!

Da se uozbiljim! I ja sam sa neobavezno skupljenom kosom, umazanom keceljom i obojenim rukama izgledala jako slatko.

Nikad nisam verovala da se neko internet poznanstvo može pretvoriti u nešto više, iako sam slušala mnogo priča o tome, ali sam juče, bila demantovana i drago mi je zbog toga. Nikad se ne zna gde koga možete sresti, šta videti ili naučiti. Radujem se svakom novom prijateljstvu, susretu i volela bih da ih bude više. Mnogo više!

понедељак, 1. октобар 2012.

Elegantni set

 Ako ste na osnovu naslova pomislili da sam postala neskromna, i sklona
hvalisanju, ne znam šta da vam kažem, osim da ste u pravu!
Zapravo, delimično ste u pravu, jer sam rešila da ću postati takva, ali od narednog ponedeljka, od kad ću početi i da držim dijetu. Takođe sam rešila da više neću ni pisnuti o tome kako nemam šta da obučem niti da obujem.

A ovo za elegantni set, nisam rekla ja, nego ljudi koji su ga videli. Mada, kad bi stvari mogle da misle i govore, i ovaj tanjir i ova činija bi isto rekli. Nisam ih slikala pre sređivanja, jer biste pomislili da nisam normalna i pitali se gde sam to našla.

A našla sam ih, obučene u prašinu, u ćošku garaže, davno otpisane jer su demodirani i jeftino izgledaju. Inat ili šta već, proradi u meni i koliko god želim da suzbijem tu svoju osobinu, ona izađe na videlo, pa se ubeđivanja, uglavnom, završe opkladom.

 Postupak vam je jasan. Obrnuti dekupaž. Tanjir je "ravan" pa na njemu to ide lakše, a kod činije se salveta mora iseći da bi mogla da se zalepi u jednom komadu. Dno se naknadno radi.

Nakon što sam zalepila salvetu, obojila sam, pa sam, kad se boja osušila, ponovila postupak, samo što sam sad salvetu zalepila, da kažem, normalno. Jedino što nisam čekala da se lak lepo osuši pa tek onda da slikam, nego se njegovi tragovi vide na slici.

 Normalno,  posle sušenja ništa se ne vidi, a činija deluje lepo sa obe strane, bilo sa tanjirom ili bez njega, ali u kompletu izgledaju lepše.


 Volela bih kad bi ljudi malo drugačije gledali na naše hobije i shvatili da to nije zaludan posao, već nešto jako lepo i to u svakom pogledu. Smatram da je to dar od Boga, da ga treba negovati, razvijati i da neko ko ume da napravi nešto lepo od bilo čega, je jako moćan. Ne preterujem kad to kažem, a verujem da i vi tako mislite, jer je mnogo stvari, na blogovima koje pratim, u početku bilo bezoblična masa, a kasnije nešto što bi mnogi poželeli u svom domu.



 Ispravite me ako grešim!