среда, 29. октобар 2014.

Još jedna oktobarska priča

 Oktobar, baš, ume da iznenadi, čak i nas koji živimo u planinskim predelima. Da, znali smo, pašće sneg, ali ja sam se, iskreno, i pored velikog zahlađenja i belih vrhova Stolova, nadala da neće, ili bar ne ovoliko, ali, kao da će sneg mene da pita...
Istina, brzo je i spao, ali je, definitivno, najavio dolazak zime. To se oseća i u vazduhu, u njegovom mirisu, vidi se po jutru punom inja.

Baš je idilično gledati pahulje iz sobe u kojoj pucketa vatra sa šoljom čaja u ruci. Tad počinjem da pravim planove šta ću raditi kad dođe zima i kad sneg, baš, zaveje.





A samo dva dana pre ovoga, grad je izgledao ovako. Prohladno jutro, ali okupano suncem koje obećava, već za koji sat, prijatnu toplinu oktobarskog dana.
Pila sam kafu na ovom mestu i uživala u razmišljanjima, u čavrljanju prolaznika. Volim da posmatram kako se neko mesto budi.

Opet, slikano telefonom, ali nije suština u dobroj fotografiji, iako je ona, bez sumnje, važna, već je suština u tome da atmosferu ovog mesta morate osetiti!
Kafana "Pariz" je simbol grada, a da je zaista tako, dokazuje činjenica da, kada je bila oštećena u zemljotresu, ljudi su, zaista bili tužni. Iz svakog meštanina su izbijale posebne emocije koje su se mogle videti u očima, osetiti u uzdasima, prepoznati u pogledima.


Na sreću, brzo je obnovljena. Spolja je izgubila malo od svog šarma, valjda joj je prethodni, stariji, izgled davao neku posebnu notu, mada, nije loše ni ovako. Opet kažem, nije suština u spoljašnjem izgledu, nego u atmosferi koja se mora osetiti.

Ovo mesto je bilo stecište nekadašnje boemije, intelektualaca, prave gospode. I dan danas ćete ovde sresti ljude koji, oslanjajući se na štap, dolaze da popiju kafu, pročitaju novine. Naravno, sa kravatom oko vrata i šeširom na glavi. Ni taj štap ni gomila bora, oslabljen sluh, ne mogu narušiti lepotu onoga što izbija iz njih a čime zrači cela njihova pojava. Nažalost, prave gospode je sve manje, kao i pravih intelektualaca i boema u svakom pogledu, ali ono što me raduje, jeste da još postoje ljudi koji osećaju "Pariz". Osetiti je prava reč, verujte.

A ja verujem da se i Nenad Terzić, pesnik, koji je ovde živeo i koji je odrastanje pored reke Ibra i neke,  njemu, lepše dane vezane za ovaj grad, utkao u svoje stihove, veoma dobro seća ove kafane.

Nenada sam "upoznala" preko FB, u nekoj grupi, više se i ne sećam gde tačno i ono što mi se dopalo u njegovom pisanju, jesu jednostavnost u izražavanju misli i emocija koje su iskrene, jake i duboke.
Njegove pesme su dopadljive na prvo čitanje upravo zbog svega ovoga što sam navela.



Ovde možete pročitati više i uveriti se da "Život nije život bez čudesa" kako kaže i sam naslov zbirke Nenadovih pesama, pomalo tužnih, pomalo setnih a u svakom slučaju pozitivnih.

Uživajte u stihovima, toplim sobama, pisanju postova, skitanju u svemu onome što volite, jer smisao života je u ljubavi koja uvek iznedri lepe stvari i koja nam pokaže pravi put. Kao i Sneški...


18 коментара:

  1. Jao sneeeeeg :)))


    http://kapege23.blogspot.com/

    ОдговориИзбриши
  2. beautiful. I love snowfall but its rare in my area!
    Best wishes :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Here, snow is not rare. I Like snow only for New year and Christmas, but, If you like snow, take your bagage and come to Serbia!

      Thanks for your comment.

      Избриши
  3. Kako ja volim KAKO TI PISES...Odusevljena sam. i hvala na DIVNOM komentaru i podrsci s obziorm da stvarno ne stizem da blogujem. Ima nekoliko vas vernih koji ste mi velika podrska, a mogu reci i inspiracija! Hvala!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala i tebi!

      Svi imamo taj problem. Nekad manje, nekad više, ali se desi da, jednostavno, ne stignemo da blogujemo, ali to ne znači da treba da prestanemo. Meni je žao nekih blogova koji su se ugasili, a tvoj blog je, definitivno, drugačiji od ostalih koji se bave šivenjem.
      Meni blogovanje znači. Mnogo više nego Fb, jer mi dođe kao neka vrsta terapije. Ovde mogu da pišem o svemu što mi dođe, nema one, šture opcije LIKE koja, po meni, ništa ne znači.

      Избриши
  4. još nisam spremna za zimu, nisam ni pospremila ljetnu robu. brzo, brzo na rad :)
    tko zna hoće li nas ova zima iznenaditi, kao što nas je i ovo ljeto?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ne znam, alimene uvek iznenadi sneg usred zime, baš kao i putare. Sneg volim za Novu godinu i Božić. Jedino tad.

      Избриши
  5. svaki grad mora imati svoju prepoznatljivu kavanu<3

    ja nisam sigurna bi li se radovala snijegu....

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. U pogledu snega ja sam apsolutno sigurna! Radujem mu se za Novu godinu i Božić i toliko od mene, a što se kafane tiče, u pravu si.
      Eto, sinoć sam bila sa drugaricom u "Parizu". Prepoznatljiva atmosfera, crveno beli, kockasti stolnjaci koje, naprosto, obožavam! Šta da ti kažem?

      Избриши
  6. Lepa priča,pitam se kakav li je Pariz pod snegom... I oko Niša ga je bilo malo, mada ga ne volim, ali moj I.zapeo da se penjemo za vikend na Staru pl... pa ga sad dozivam dadodje u većim količinama, jer baš i nisam raspoložena ,ni pripremljena za pentranje po snegu..

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Valjda će ta mantra uspeti. Ni ja nisam ljubitelj takvih aktivnosti, ali za decu radimo sve. Ja vam želim provod za vikend ma gde bili.

      Избриши
  7. Još jedan savršen post. Evo, sada zamišljam kako nas dve sedimo u toj kafani "Pariz" (ima i Čačak "Pariz"), gradovi rivali :), i ćaskamo uz kaficu.
    Sneg je kad pada radost, ali kasnije zadaje muke. Ja uopšte nisam imala utisak da je kod tebe tako visoko.
    Pozdrav i tebi i tvojima :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Lepo sam ti rekla da ja gledam svet sa velike visine!

      Ah, Pariz je Pariz, uvek poseban, makar to bili i ovi naši, lokalni.

      Избриши
  8. Šta li nam je ovih dana? Evo i ja sam pre neki dan pisala post o Kitsovoj poeziji, nemajući pojma da si ti napisala ovaj post. Ja bih, nekako, volela da pobegnem od, neprijatne nam, svakodnevice, pa bežim u poeziju. Pesnici su posebni ljudi i poezija je potpuno drugačija od drugih vrsta umetnosti. Evo, ja sad svečano izjavljujem da je cenim više od slikarstva :) Hvala ti što si mi otkrila još jednog pesnika. Dopada mi se.

    ОдговориИзбриши
  9. Dok je došao red na mene da komentarišem sneg, zima se pretvorila u poleće... :D Zapravo sam obuzeta nekim privatnim obavezama, tako da ne stižem da pročitam, a još ređe da komentarišem. Ja volim sneg, volim belo (ih, kao da to svi većne znaju) i sanjarim o belim praznicima punim dobre energije, dečije graje ispod prozora dok se sankaju i dobrom društvu ili dobroj knjizi u miru i spokoju koji zima sa sobom donosi. Pesma je lepa, mada nekako suviše setna, a meni baš treba nešto veselo, jer sam i ja setna i tužna ovih dana. Uživaj u svakom trenutku, u dobroj kafani i još boljem društvu, smej se što više i pevaj kad god stigneš. Pusa za S. :*

    ОдговориИзбриши