Danas je Đurđevdan. Veliki srpski praznik i krsna slava velikog broja porodica. Običaj slavljenja slave potiče odavno, i svaka porodica ima svog sveca, zaštitnika kuće i ukućana. To je dan kad su naši preci kršteni, kad su uzeli hrišćanstvo kao veru.
Simbolično, Đurđevdan označava početak proleća. Pre toga se ne kupa u reci, jer je voda hladna, pre Đurđevdana se ne počinju mnogi poslovi.
Postoji mnogo običaja i verovanja vezanih za ovaj dan, koji su meni jako zanimljivi i to ne samo sa kulturološkog, nego i psihološkog stanovišta. Najzanimljivije mi je verovanje koje kaže da, ako je neko bolestan, ako ima neku "muku", treba rano, na Đurđevdan da ode u šumu, da se uhvati za granu hrasta i da kaže šta ga muči. Uz to, da nešto od svoje odeće ostavi na grani, i biće preporođen. Svoju muku predaće drvetu, ali njemu ništa neće faliti, jer je hrast veliki i moćan. Verovatno ovo potiče iz mitologije starih slovena, iz paganskog doba, kad se verovalo da u hrastu žive duhovi.
Drugi običaji su da se na kapiju stavlja venac od grančica graba, zdravca i drena.
Neki kažu da, gde uoči Đurđevdana gori vatra, tu je zakopano blago.
Devojke uveče ispred kapije stave u zemlju cvet i ujutru pogledaju. Na koju stranu padne cvet, na tu stranu će se udati. Ako cvet ostane svež i stoji, neće se još udati. Zatim, ako na Đurđevdan pada kiša, biće sušna godina itd.
Ono što je meni posebno lepo, to je što, u nekim krajevima Srbije, momci u dvorištu devojke kojoj žele da izjave ljubav, uberu crveni božur i ostave.
Ima još dosta verovanja i običaja i svi oni imaju svoje utemeljenje negde, u našoj podsvesti. Iako ne verujemo, ipak ih upražnjavamo. Sa stanovišta kvantitativnih nauka ih ne možemo objasniti, ali sve ima i svoju drugu stranu. Ja se time neću baviti, samo sam htela da podelim sa svima ono što je meni zanimljivo. Nekome će se svideti, nekome ne, što je i logično. Ko danas slavi SREĆNA MU SLAVA, želim da budu srećni, veseli, zadovoljni, a to isto želim i ostalima, bilo da ovo čitaju ili ne.
Simbolično, Đurđevdan označava početak proleća. Pre toga se ne kupa u reci, jer je voda hladna, pre Đurđevdana se ne počinju mnogi poslovi.
Postoji mnogo običaja i verovanja vezanih za ovaj dan, koji su meni jako zanimljivi i to ne samo sa kulturološkog, nego i psihološkog stanovišta. Najzanimljivije mi je verovanje koje kaže da, ako je neko bolestan, ako ima neku "muku", treba rano, na Đurđevdan da ode u šumu, da se uhvati za granu hrasta i da kaže šta ga muči. Uz to, da nešto od svoje odeće ostavi na grani, i biće preporođen. Svoju muku predaće drvetu, ali njemu ništa neće faliti, jer je hrast veliki i moćan. Verovatno ovo potiče iz mitologije starih slovena, iz paganskog doba, kad se verovalo da u hrastu žive duhovi.
Drugi običaji su da se na kapiju stavlja venac od grančica graba, zdravca i drena.
Neki kažu da, gde uoči Đurđevdana gori vatra, tu je zakopano blago.
Devojke uveče ispred kapije stave u zemlju cvet i ujutru pogledaju. Na koju stranu padne cvet, na tu stranu će se udati. Ako cvet ostane svež i stoji, neće se još udati. Zatim, ako na Đurđevdan pada kiša, biće sušna godina itd.
Ono što je meni posebno lepo, to je što, u nekim krajevima Srbije, momci u dvorištu devojke kojoj žele da izjave ljubav, uberu crveni božur i ostave.
Ima još dosta verovanja i običaja i svi oni imaju svoje utemeljenje negde, u našoj podsvesti. Iako ne verujemo, ipak ih upražnjavamo. Sa stanovišta kvantitativnih nauka ih ne možemo objasniti, ali sve ima i svoju drugu stranu. Ja se time neću baviti, samo sam htela da podelim sa svima ono što je meni zanimljivo. Nekome će se svideti, nekome ne, što je i logično. Ko danas slavi SREĆNA MU SLAVA, želim da budu srećni, veseli, zadovoljni, a to isto želim i ostalima, bilo da ovo čitaju ili ne.















































