уторак, 28. јануар 2014.

Školska slava

Juče smo proslavili Svetog Savu, u Srbiji, školsku slavu, ali i slavu nekih zanatlija. Ovaj dan je ustanovljen kao školska slava, jer su rad Svetog Save, njegov život i delo, bili posvećeni  prosvećivanju naroda, kao jednom od nužnih uslova za bolji život.
  Proslava je bila u crkvenoj sali i bilo je veličanstveno, baš kako i dolikuje svecu. Pošto sam bila jedan od domaćina, nisam stigla sve da slikam, ali ću pokušati da vam dočaram deo atmosfere. Čitavog dana sam u svađi sa blogerom, jer on radi po svome, a ja bih drugačije. U svakom slučaju, neću odustati od toga da, onima koji ne znaju, u kratkim crtama opišem život princa koji nije hteo presto i krunu i na koga smo mi, Srbi, ponosni. I te kako ponosni!

Rastko Nemanjić, rođen je na srpskom dvoru, jedan je od tri sina Velikog župana Stefana Nemanje, rodonačelnika dinastije Nemanjića. Nije ga zanimala vlast u smislu, krune, prestola, ali je, odlučivši se za put monaha, prosvetitelja, imao mnogo veću vlast, tj. ima je i danas, mnogo vekova posle smrti. Ime Sava, dobio je po zamonašenju na Svetoj gori. O njegovom životu i delu ima mnogo priča, opevan je u pesmama, u istoriju ušao kao prvi srpski arhiepiskop, čovek koji je crkvi i državi doneo napredak i samostalnost, književnik, umetnik, čudotvorac. Prijatelj ljudi, vukova, graditelj crkvi i manastira, učitelj, prosvetitelj, zakonopisac... Manastiri u mojoj okolini su zadužbine porodice Nemanjića, što će reći da je ovaj kraj bio centar srpske pismenosti, kulture, obrazovanje, jer su škole u to vreme bile u manastirima. Tadašnji Ras imao je značajnu ulogu u politici i diplomatiji. Tadašnji Ras, današnja Srbija. Hm... Hm...

Ono što je meni posebno zanimljivo jeste Savino ZAKONOPRAVILO. Neću se upuštati u detalje materije koju reguliše, samo ću reći da je to bio prvi naš Ustav, i tad smo bili, čitajte pažljivo, PRVA zemlja u Evropi koja je imala Zakon na SVOM jeziku!!! 

Narod ga je poštovao, slavio, Sinan-paša mu spalio mošti, narod još više slavio i više verovao, pa makar i krišom, da bi, u 20. veku, ponovo ušao u škole i njegova slika stjala na zidu umesto slike, tad, voljenog predsednika. Sa ponosom mogu reći da smo mi prva škola u Srbiji koja je počela da slavi Svetog Savu zvanično.

Ima tu još mnogo stvari koje treba pomenuti, čisto da se ne zaborave, ali ću ja sada preći na proslavu koju smo organizovali, o kojoj je bilo reči na početku posta.

priredba počinje pevanjem himne Svetom Savi, zatim deca recituju, pokažu svoje umeće i u glumi, pevanju, a zatim se pristupa lomljenju kolača. Tradicionalno. 


Kao domaćini, potrudili smo se da lepo dočekamo goste, onako kako dolikuje, pa je, pored tradicionalnih specijaliteta, bilo i pravih, domaćih kolača, pristiglih direktno iz kuhinja mladih domaćica.


Ja sam, između ostalog, izabrala kolač koji svi vole da jedu, ali ne i da ga prave, jer, kažu da ima mnogo posla. Ja tvrdim da nema, iako tako izgleda.

Evo postupka za BRESKVICE:


3 jaja, 3 šoljice šećera i 3 šoljice ulja, umutiti u posudi. Jedno po jedno, navedenim redom. Savet: NE mutiti mikserom, već drvenom kašikom, jer moje iskustvo je pokazalo da se ulje nekako odvoji i masa ne može da bude homogena. Ne znam zašto.
Zatim dodati brašna po potrebi i pola praška za pecivo, da testo bude dovoljno čvrsto da se mogu oblikovati loptice veličine oraha.



Ispeći loptice,  malo prohladiti i iz njih izvaditi sredinu tankim, oštrim nožem.


Dobijene mrvice preliti sa 200 ml toplog mleka, dodati kockicu margarina, 3 kašike džema i po želji mogu i mleveni orasi, čokolada, žele bombone. Šta se kome sviđa. Sjediniti sastojke,


Puniti izdubljene loptice i sastavljati ih. Ako vam je lakše, što kaže moja drugarica, sad to vratite na mesto i zalepite!


Nakon toga, izgledaće ovako, pa je potrebno još samo malo da bi bile gotove.


Provući, na brzinu kroz mleko. Bolje je da bude hladno, jer od toplog mnogo više omekšaju. To je varijanta kad vam se žuri, ali nije preporučljiva, jer mogu da se raspadnu.
Posle mleka, uvaljati u šećer. Pošto ja baš nisam luda za kristalima šećera ispod noktiju, taj problem rešim tako što malo šećera (da se ne bi kvasio) sipam u dublji tanjir i pomeram ga sve dok se kolač ne uvalja, skroz, u šećer.



I na kraju, potrebno ih je naprskati ekstratom, koji im daje finu aromu, ali i boju. Moj izbor je malina, iako je logičnije da to bude breskva.

Znam da ćete uživati u narednim snimcima, sigurna sam! To su naša deca, naš ponos i nada, naša budućnost. Naši mali čuvari tradicije, kroz igru i pesmu.

Ako se pitate zašto tako malo dečaka, odmah da vam kažem da se kod nas, uglavnom, rađaju devojčice. Veruje se da one donose mir i ljubav, a kad smo već kod verovanja, da li ste znali da čobani, da bi odobrovoljili Svetog Savu, da im vukovi ne bi dirali stado, poste nedelju dana pred ovaj praznik? Takođe se veruje da ako na Savindan zagrmi, desiće se velike promene u zemlji. Kod nas se to desilo 1999. kad je grom udario u Skupštinu i RTS. I bile su velike promene. Ne ponovile se.

Ako ste u prilici, posetite Deževsku dolinu, selo Miščiće, gde je svaki kamen istorija i razmislite malo. Šta da uradimo da bismo nastavili Savinim putem, šta se može promeniti, jer još u Srbiji nije bilo vlasti za koju bi se moglo reći da je dostojan Savin naslednik. Da li ste primetili da ljudi počinju priču od kraja, kad se povede razgovor o tome gde smo i šta smo? Priču počinju propašću fabrika, koje su morale da propadnu, jer je sistem bio truo iznutra, jer je to bio mračni period naše istorije, gde smo se izgubili, jer nismo znali odakle dolazimo, pa nismo umeli da nađemo put, niti smo znali gde idemo, što je još gore. Imajte na umu da se ratovi ne dobijaju oružjem, nego pameću i da imamo čime da se ponosimo. Ako neko sumnja u ove reči, neka pročita priču o princu koji nije hteo krunu, ali je kruna našla njega. Tu će videti kako se voli svoja zemlja, kako postaješ besmrtan time što sebe daješ, kako tvoje sunce sija vekovima i danju i noću...

31 коментар:

  1. Divna i poučna priča koju na žalost jako malo pričamo. A imali bismo o čemu i o kome... I to sa ponosom. Hvala što si nas podsetila. Srećna slava domaćice! :)

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala. I ja mislim isto kao i ti, ali moramo biti glasniji u tom pričanju, da se čujemo. Mnogo smo tihi.

    ОдговориИзбриши
  3. WOW! Lepote!
    Savršen post, pa igra i muzika, za radovanje.
    Obožavam te breskvice, ali, ima baš puno posla oko njih, no vredi.
    Hvala Nataša!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kad si dolazila kod mene, bile su grozne, varijanta sa toplim mlekom, ali će sledeći put biti bolje.

      A dečica su mi preslatka. Ja milioniti put gledam snimke i nikako da ih se nagledam. Imalo je još kola, bila je Rudničanka, Bela Rada, ali nisam ubacila. drugi put.

      Избриши
  4. Divno.....A ove breskvice i ostali kolači mmmmmmm:) Hvala za recept,moram ih probati sama napraviti...Do sada sam ih samo jela...Najbolje su 5 dan,njam,njam!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Samo napred, nije teško, a nisu loše ni prvog dana. To kažem, jer, ko će da čeka peti dan.

      Избриши
  5. eto, nisam se nadala da ću toliko naučiti iz ovog tvog posta. čula sam za sv. savu, ali nisam znala za njegov značaj, porijeklo, vizije. lijepo je što njegujete tradiciju, a još je ljepše što vaša škola prednjači. djeca su blago, prekrasni su mi dječji radovi, recitacije, pjevanje, sve bude tako nevino i naivno, jer niti ne znaju što ih čeka iza ugla, kad narastu. super je što ste se mame udružile i napravile ovoliko krasnih kolača,a breskvice su - samo tek toliko da znaš - jedne od mojih najomiljenijih! nema presinga, tek te obavještavam, premda sam sigurna da vozi neki autobus do mene hehe ;)
    mala je šećer, što reći, mamino dijete, evo, idem još jednom sve pregledati da mi nešto ne pobjegne! sretan vam blagdan, uživajte!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Preslatki su! MIslim na decu. Bilo bi lepo da možemo da ih zaštitimo od onoga iz ugla, samo kad bismo znali i mi šta ih čeka.

      A kolača i ostalih poslastica kod nas nikad ne manjka, kao ni kuvane rakije i onog što uz nju ide,pa ako neki autobus ide do tebe, verovatno ide i od tebe ka meni, pa spakuj se i ajde!

      Избриши
  6. Hvala ti na divnom postu,lijepa mi je ova priča koju prenosiš vezana uz tradiciju proslave ovako velikog sveca,vjerujem da je djeci bilo zabavno a i vama odraslima.Gledam ove breskvice i znaš da se ne bi zaustavila na jednoj samo!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Obećavam vam breskvice kad položim maturski! Pa i meni je slava i ja sam srednjoškolka!

      Šalim se, dragomi je da ti se dopao post.

      Избриши
  7. Divan post, a tek kolaci :) Breskvice su jedan od mojih omiljenih kolaca i uvijek su ukras medju sitnim kolacima.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jesu, i ja ih pamtim kao ukras. Od malena su mi tako izgledale. Pa izvoli kod mene na breskvice, tj. kod nas na naše specijalitete.

      P.S. Ponesi tablete protiv holesterola i nešto protiv visokog pritiska, ja imam samo aparat

      Избриши
  8. Lijepo je čuvati i njegovati svoju tradiciju i poštovati druge. Nešto mi bilo drago kad sam čula pjesmu s posljednjeg videa:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Verujem da jeste. To je jedna od mojih omiljenih pesama, a nadam se da je učinila da se osećaš kao kod kuće, da te nije rastužila.

      Pevaju dosta toga, poslednje je bilo MILA MAJKO ŠALJI ME NA VODU, a lepa mi je i DEVOJKA JE POŠLA U GORU ZA VODU.

      Избриши
  9. Sve same nove informacije za mene, o svecu, lijepoj tradiciji, super kolačima, nikad ih nisam pravila. Dječica su preslatka, dok oni odrastu stvari će valjda kreniti na bolje, zar ne? Angažirana na sve strane, pečeš, organiziraš proslave, učiš, si kreativna, pa kad sve to stigneš?!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Iskreno se nadam da će biti bolje dok oni stignu, ali iskreno!!!

      Kolači su obični, domaći, a sigurna sam da tvoja mama zna kako se prave i da si ih jela dok si bila mala.
      Nisam ljubitelj istorije, ali smo na fakultetu, u okviru predmeta ISTORIJA DRŽAVE I PRAVA učili mnogo toga. Tu sam prvi put čula za ZAKONOPRAVILO.

      Избриши
  10. Moram da komentisem, odlicen post, ali posebno poddrzavam FIkretu, DA -treba i postovati druge tradicije. Jedino do sad sto sam primetila u Srbiji je da znaju samo kad su slave i da idu da se najedu i vise napiju-toliko oko slave. Retko ko zna sustinu slave, a posebno da ne pominjem istoriju,kako kad i zasto postoje slave... Svaka cast Natasi,ona je bas spremna i kulturno bogata osoba. A sto se tice ovog teksta :) malo je preterala oko istoriskog momenta :) ok imas veliku predispoziciju da budes kustos ;) pozzz od Julijane

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala na komentaru i komplimentima. Činjenica je da nas ima raznih, a što se tiče istorijskog momenta, ako lažu spisi i enciklopedije, tj. ako oni preteruju, preterujem i ja. Nisam vrsni poznavalac istorije, ali za toliko jesam, veruj mi na reč! Ako neko sumnja, da se proveriti sve što sam napisala.
      Poštovati druge je deo kulture, a poštovati svoje i to javno reći, nije zločin.

      Избриши
    2. Ne sumnjam sta si napisala,zato sam rekla da stvarno poznajes taj deo. Htela sam da kazem da si malo preterala u smislu da si mogla da pises manje o istoriskom momentu a da dodas o toj muzici ko su te ljudi, deca prelepo igraju i pevaju...ko njih vodi... Primer mene zanima zasto i kako su povezane crkva i skola , zasto bas ta skolska slava da se odrzava u taj prostor? Od kad popovi u skole? Meni je to nejasno jer u Makedoniji to se ne praktikuje. SKole imaju samo patroni praznik kad deca igraju pevaju ali ima nastava u skoli. I nijedno dete ne izostaje iz skole sa opravdanje da mu je kucna slava, niti radnik nema slobodan dan kad mu je slava. Naravno da nije zlocin postovati javno svoju kulturu, bas naprotiv to jeste definicija kulture, ko ce promovisati nego ljudi jer same ljude predstavljaju i kulturu i mentalitet naroda.
      Julijana

      Избриши
    3. Istorijski momenat je bitan za one koji ne znaju ko je bio Sveti Sava, a na primeru njegovog života možemo svi videti kako se voli svoja zemlja, bez obzira odakle je ko. Kao što rekoh, ratovi se ne dobijaju oružjem, nego znanjem i prosvećivanjem. Pošto je njegov život bio posvećen PROSVEĆIVANJU, otuda se u PROSVETI slavi njegovo ime i dan.
      Crkva i škola su ravnopravne, kao što su ravnopravni i verski i državni praznici, i zato svako za svoju slavu ima slobodan dan. U škole je devedesetih godina vraćena veronauka i ko jedan je od izbornih predmeta. Dakle, ko želi da je izučava može, ko ne želi, ne mora, ima drugih izbornih predmeta.
      Deca su, rekla sam, naša, što će reći i tvoja, na neki način. Učenici su naše škole, ali su naša nada, vera u budućnost. Sva su deca naša, odakle god da su, zar ne?
      A ko ih uči da igraju i pevaju? Dragan je zadužen za igranje i ne vidi se na snimcima, jer on sve posmatra sa strane, a Dejan je zadužen za pevanje, to je harmonikaš koji se vidi.
      Ja nisam ljubitelj a ni poznavalac istorije, ali smatram da neke stvari treba znati i poštovati, naročito one koje imaju dubinu, suštinu i značaj. To je onaj deo u postu o Deževskoj dolini, koja je zapušten i napuštena, zarasla u korov, a tu je rođen Sveti Sava.

      Mislim da imamo mnogo toga da kažemo i pokažemo svetu, a da to nisu vašari, cirkusi i ostale stvari koje naša vlada podržava.

      Избриши
  11. Divne su ti ove breskvice..nikad ni jela ni pravila..a čini mi se da ima posla..;)) Smiljana mi je autentičan deo kola..pusla prava.Lepo ste se organizovali i sve lepo pripremili,čestitam..

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Čini ti se. Ima posla, ali ne baš toliko. Ustvari, kad ih probaš, videćeš da vredi.

      Organizacija je bila dobra, zapravo nije je ni bilo, u smislu stroge podele obaveza. Sve je išlo spontano. Hvala ti na komentaru i čestitkama.

      Избриши
  12. Kako se zahuktalo sa komentarima. Potpuno se slazem i sa tobom i sa Julijanom, a tebi hvala na nekim informacijama koje nisam znala. Treba covek takve stvari da zna, postali smo mnogo povrsni i stalno zurimo..usporite ljudi! Postujte ono najvaznije u zivotu i ljudske vrednosti, ljude, obicaje, kulturu...Tek u nekim godinama shvatimo koliko je to, u stvari, bitno, a nas zadatak je da to prenosimo na decu...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Naravno. Nažalost, ne znamo, to je činjenica, odnosno posledica nekih prošlih vremena kad smo bili konfuzni, kad nismo znali ni ko smo, ni šta smo, ni odakle smo...

      Zapušteno je sve što je bilo vredno, a prat4eći svetske trendove, od banalnih stvari hoćemo da stvorimo brend. Zapravo, robujemo brendovima. Ne vidim razlog za to, budimo svoji, imamo čime da se ponosimo.

      Čovek se uči dok je živ. Ja sam mnoge stvari saznala tek na fakultetu. Tu sam prvi put čula za Zakonopravilo.

      Избриши
  13. "Stoji da je autorka ovog bloga izuzetno kreativna, puna ideja, mašte i da je objavila sijaset postova vezanih za svoj rad, ali....uvek se tu provuče ono što je u Srbiji ( i ne samo u Srbiji), pomalo zaboravljeno, utihnulo, izgubilo se,....da ne kažem neku težu reč. A što da ne kažem - sela nam umiru, a sa njima i naš indentitet, kao i mnoge prave životne vrednosti !!! Možda je u tom još veća vrednost ovog bloga, a borba njegove autorke da na neke stvari podseti, neke sačuva od zaborava i o nekim nas obavesti, je još veća i značajnija."

    Ako se sećaš, ovo sam napisala kada sam predstavljala tvoj blog i tebe kao autorku istog. I dan danas to mislim i stojim iza svake reči koji sam tada napisala. Što se tiče ovog posta - sve je na svom mestu, od početka do kraja i ko ga je sa pažnjom pročitao nema potrebu da postavlja pitanja na koji si ti već dala odgovor.

    Ono što je mene fasciniralo je broj ljudi koji je prisustvovao ovoj svečanosti. Toliko Vas je bilo da je stvarno bilo poprilično tesno za igranje. Čak nam se neko malo okliznuo. ;) Sjajno !!! Uživala sam i hvala na ovome.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, sećam se ovih reči. Opet ti se zahvaljujem na njima.

      Neke stvari ne smeju da se zaborave, jer bi to bilo kao da si zaboravio svoje ime i prezime, a bez toga ne možeš u svet.
      A što se naroda tiče, uvek je tako za praznike. Sala je jako lepa, atmosfera uvek prijatna i svi su dobrodošli.

      Generalno, mislim da se ceo svet udaljio od onog iskonskog u nama. Ne kažem da se treba vraćati unazad i živeti od nečega što je bilo, ali budućnost je zapisana u prošlosti. Ako nešto ne valja, treba se vratiti i potražiti grešku, da bi, ista, mogla da se ispravi.

      Избриши
  14. Hvala ti što si dio prekrasne atmosfere prenijela i nama,svojim prijateljima. Recept za breskvice sam dobila nekoliko puta ali nikad detaljan kao ovaj tvoj. Uvijek mi se činilo da je jako zahtjevan a sada mi je tako jednostavan, ovaj vikend ću praviti aBd. Prosvetari ne bi bili to sto jesu da ne vole lepršavost djece ,prelijepi su. Saznala sam dosta novog iz ovog posta o vašim običajima,lijepo je poštovati i održavati tradiciju. Smilja je jako lijepa djevojčica. Veliki pozdrav za sve i sretna slava tebi i tvojima.

    ОдговориИзбриши
  15. Hvala. I na čestitkama i na komentaru.

    Isprobaj breskvice, nećeš se pokajati. Jako je jednostavno, veruj mi.

    Vraćamo se običajima. Istina, neki tek sad, ali nikad nije kasno i da se nešto nauči i počne. Deca su preslatka. Ne znam ko mi je lepš, da li devojčice sa kikicama ili dečaci... Kad god ih vidim u nošnjama, ja se rasplačem. Dosadila sam sa tim i sebi i drugima, ali šta ću kad su lepi!!!

    Ja volim da pišem i čitam o običajima i verovanjima i svojim i tuđim, naravno, ali sam primetila da su običaji slovenskih plemena dosta bogati i koliko god se gubili, opet su nekako tu. Ukorenjeni u narodu.

    ОдговориИзбриши
  16. Stvarno sam uživala čitajući ovaj tvoj tekst. Uspela si da dočaraš svu lepotu i veličanstvenost ličnosti Sv Save i koliki je njegov značaj za nas. Vidim da vi tu proslavu shvatate mnogo ozbiljnije nego druge škole. Pretpostavljam da je sve to do vas meštana. Deca su preslatka, ovo i jeste njihov praznik. Kolači izgledaju fantastično. Divim ti se jer smatraš da pravljenje breskvica nije naporno. Mi ceo dan izgubimo dubeći ih :) I volim što si rekla da ih mutiš ručno, a ne mikserom. Mi, u kući, sve torte mutimo ručno, naročito je to obavezno za patišpanje, da bi bili penastiji.
    Sve u svemu divan događaj, čiju si atmosferu uspela u potpunosti da nam dočaraš.

    ОдговориИзбриши
  17. ovako nekako izgleda i moj blaganski stol, samo što breskvice još uvijek dobivam od drugih, nisam se još odvažila raditi ih sama.

    ОдговориИзбриши
  18. thank you for this report. Enjoy your weekend, Dietmut

    ОдговориИзбриши