понедељак, 13. јануар 2014.

Cvetna priča

Nadam se da nećete pasti u nesvest kad vidite ovaj post. Naravno, trudiću se da budem kratka, iako znam, a znate i vi, da mi to neće poći za rukom. 

Ova priča ne počinje kao većina, onim: "Bila jednom...", nego BIĆE, USKORO...

 Slike su od letos, iz Holandije, zemlje poznate, između ostalog, po cveću. Iskreno, meni se njihovo cveće ne dopada. Eto, možete misliti da nisam normalna, ali tako je. Ni sir mi se ne dopada, iako su i po njemu poznati. Pa, o čemu se onda radi? Prosto, ljudi su umeli da isforsiraju neke stvari, radili su na tome i uspeli, stvorili sliku kod svih koji posete Holandiju da je to BAŠ tako, da je njihovo najbolje i to je to. Dakle, sve ono što mi nismo umeli.

Pogledajte slike i prosudite i sami čega sve tu ima.






































Da ne budem pogrešno shvaćena, to je lepo što oni rade, što imaju, ali kad je cveće u pitanju, pošto se o tome toliko priča, a ja sam bila u milion prodavnica cveća, mislim da nemaju ništa neviđeno. Naravno, nisam odolela da ne kupim i ovo i ono cveće, ali čim sam ga donela kući-propalo je. Propalo jer je izašlo iz idealnih uslova, stvorenih samo za tu vrstu. Da li ćete mi verovati ako vam kažem da je u Nemačkoj, isto to cveće iz Holandije, sto puta bolje? A bolje je, jer je klima drugačija, zemljište, vazduh...

Međutim, ne može se reći da te prodavnice nisu dobro opremljene. Jesu, i te kako! Imate sve što vam i treba i ne treba da biste sredili svoju baštu, napravili sopstveno parče raja, baš, onako, po vašoj želji.
Javne površine su besprekorno sređene, svaki milimetar prostora se koristi da bi se zasadilo nešto, da bi u okruženju bilo što više biljaka.

U jednoj popodnevnoj šetnji, kroz prozor auta, napravila sam nekoliko zanimljivih slika. Nekoliko, znači stotine, ali pošto sam rekla da ću biti kratka, pokazaću vam nekoliko(za pojmove normalnih ljudi).





Istog tog dana, usput sam zapazila natpis, reklamu za rdionicu u kojoj se pravi keramika. Mislila sam da je to radionica drugog tipa, recimo, da se prave saksije ili nešto slično. Međutim, to je galerija.  Svejedno, svratila sam da vidim šta tu ima, jer me zaista zanima čime se ljudi bave, način na koji nešto rade, tim pre što je pisalo da je to radionica sa dugom tradicijom.




Dočekao nas je, nimalo ljubazni gospodin, koji je rekao da se ulaz plaća, da, eto, možemo da pogledamo i da je slikanje zabranjeno. A ulaz košta kao da je u pitanju Luvr ili ne znam ni ja šta.
Unutra je jako lepo, predmeti koje pravi su ukrasni, ali i pored toga ima dosta starinskih stvari. Sve podseća na neki mali muzej.

A šta reče ono za slikanje? Zabranjeno? Kako da ne! Jak si mi ti štih pa ćeš da mi kažeš šta ću da radim! Slikala sam Ulicu crvenih fenjera u Amsterdamu gde te vrebaju sa svih strana i teraju da brišeš slike, da ne slikam ovu tvoju seosku galeriju ili šta je već? Pa ti ne znaš, bre, sa kakvim ljudima ja komuniciram? Ti nemaš pojma da ću to da stavim na blog da svi vide? Ma, da li si ti normalan? Ti imaš radionicu sa tradicijom? Pa ti i ne znaš šta znači tradicija i kako se ona poštuje!!!
I tako ga ja nacrnih, sve na srpskom. On ćuti... Ne sme, valjda, da progovori, ni reč. Nisam htela da mu kažem da razumem još i hrvatski i bosanski, da sam poliglota...

Što rekla jedna baba iz mog komšiluka: "Nataša, da ti kažem, gadna si ti nacija" (Nezgodna si žena, prim. prev.). Nego šta sam! Zovite to kako vam volja, ali ja sam slikala.

I tako, krenuh ja sa nekom cvetnom pričom i rekoh da će BITI. Da, biće, ovih dana i nadam se da će biti uspešna.

Neće biti velika, za početak, ali  će biti baš cvetna, šarena i sa puno detalja. U mom stilu. Ne vidim ja tu srećan kraj. Hoću reći, ne vidim joj kraj. Trajaće.

32 коментара:

  1. hahahhaha jao smijem se i citam post jednom pa jos ejdnom i nemogu verovati pa ti kao da si mi sestra sto se slikanja tice a alike su ti krasne ,hvala sto si sa nama podijelila . Sto se tice cvijeca i ukrasa iz Holandije malo su kicasti za moj ukus . Paniku bih dobila da mi u dvoristu osvane super size vile ili lopata . Cvijece kod nas dolazi iz Holandije ali ovdje sve raste a odavde nema problema ...kad prodje minus onda moze gdje god da nikne i raste . Hvala na smijehu kraljica si

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja imam maniju fotografisanja. Ne znam da li su je uvrstili u registar bolesti zavisnosti (verovatno nisu) i moje iskustvo pokazuje da je neizlečiva!

      Da, kad prođe minus, onda može sve,. Pa, kad prođe minus, onda i ja mogu sve, ali šta dok ne prođe?

      Reč je o tome da ljudi umeju da brane i neguju svoje, čak iako je to osrednjeg kvaliteta, a i o tome da ću početi da se bavim cvećem, tj. njegovom proizvodnjom. Za početak, malom i primitivnom.

      Избриши
  2. Одговори
    1. Pa, neka sam, naravno, jer da j e on došao u Srbiju, koju toliko pljuju, a i bilo gde u okruženje, bio bi dočekan kao rod rođeni, zar ne?

      Избриши
  3. hahhahah baš si me lijepo nasmijala ovog jutra , hvala ti za to..
    baš kao što kažeš ima tu dosta viđenog i kod nas neznam čemu toliku pozornost pridaju baš tome al dobro svaka zemlja svoju tradiciju ima, ali baš da imam želju da tamo idem-baš i ne --
    Odlično si ti njemu rekla, pa tko je on da zabrani slikanje hehhe, baš mi je drago da si uspjela i to malo :D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Naravno, kao što rekoh Barbari. Da je došao kod nas, bio bi počašćen i ugošćen, a i ja ne volim bilo kakvu vrstu precenjivanja. Znanje i sujeta su obrnuto proporcionalni.

      A što se cveća tiče, eto... To je to, verujte mi! Na gomili sve to lepo izgleda, a pojedinačno i ne baš.

      Избриши
  4. i ja sam se nasmijala....imam slična iskustva sa tim kupovnim biljkama, drama izgledaju, ali uskoro krepaju...možda je stvarno najbolje pokušati da domaćim sortama.
    lijepa radionica, ali ni ja ne vidim zašto točno naplaćuju toliko ulaz...ajde neka si bar slikala:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Što rekle babe, avlijaneri su zakon, a to je naše cveće koje možeš videti po dvorištima (avlijama), koje podnosi i zimu i leto podjednako dobro, koje zahteva negu, ali umerenu i normalnu. Za uzvrat i cveta i miriše. Holandsko cveće, inače, nema miris.

      Hvala ti na komentaru, ostani sa nama.

      Избриши
  5. Bravo, Nataša!
    Meni se cveće dopada, ali sam prepoznala i dosta onog koje se i kod nas gaji.
    Da su posvećeni, posvećeni su, ali ja volim kad je malo prirodnije, kad nije baš sve pod konac, kad se pusti prirodi da sama radi svoje.
    Bravo i za slikanje grnčarije.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Naravno da su posvećeni, i u tome je tajna njihovog uspeha. Ne vidim razlog da cveće avionima i kamionima pred 8. mart stiže iz Holandije, kad može i kod nas da se gaji. Naprskano je raznim hemikalijama koje regulišu svaki proces, pa čak se i "programira" otvaranje i cvetanje. To mi se ne dopada. Ustvari, mnogo više me ljuti što kod nas ne žele da uče, nego je jednostavnije da se uveze. Ali, o tome ne odlučujemo mi, nažalost.

      Избриши
  6. E bas si me nasmejala opisom dozivljaja :) onako uz kaficu sam uzivala i u prici i u fotorafijama.
    p.s. meni se dogadja isto .. kada donesem kuci i promenim cvecu idealne uslove u kojima je raslo - ono uvene :( .. zato nakon prve sezone moje cvecarske avanture uzimam cvece samo od dama koje ga imaju u svojoj basti ili balkonu i .. veo treca sezona .. sve je jos uve u zivotu .

    Divan post. Hvala 1
    Tatjana

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Naravno, ono je preživelo sve, prilagodilo se, gajeno je u drugim uslovima. Kao i čovek, što je zaštićeniji, to je gore po njega.

      Ja kupujem cveće na pijaci, a od ove sezone, počinjem sama da ga proizvodim. Nekoliko vrsta, za početak.

      Hvala ti na komentaru i tvoj blog je sjajan i vredan pažnje, ima svega, pa ga rado preporučujem.

      Избриши
  7. Slazem se s tobom. Neke zemlje su bile samo uspjesnije da promovisu svoje i ponekad od malih stvari napravile svjetski poznate, bilo da je hrana, cvijece, priroda ili sta vec. Ja uvijek kazem da su neke zemlje imale prirodne ljepote kao mi, cuda bi napravile. Holandjani su cak i mrkvu "obojili" u svoju nacionalnu boju.

    ОдговориИзбриши
  8. To sve vreme govorim. Imati a ne umeti, ili ne hteti, još je gore nego nemati. Ali, to smo mi.

    ОдговориИзбриши
  9. Dosta cveća sam prokrijumčarila iz Nemačke i posadila u svojoj bašti i sve se primilo ;) Nisam bila u Holandiji, ali sam kupovala cveće, iz uvoza, iz Holandije i sve je propalo :( Fotografije su prelepe :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I ja krijumčarim ponešto iz Nemačke, iz Holandije ne. Dakle, kad ideš u Nemačku i kad se vraćaš, možda možemo da se menjamo?

      Избриши
  10. Dosta cveća sam prokrijumčarila iz Nemačke i posadila u svojoj bašti i sve se primilo ;) Nisam bila u Holandiji, ali sam kupovala cveće, iz uvoza, iz Holandije i sve je propalo :( Fotografije su prelepe :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti na komentaru. Nemačka je druga priča u odnosu, ne samo na Holandiju, nego i na ostatak sveta, čini mi se.

      Neke priče su ustaljene, stavovi prihvaćeni bez provere i pogovora, kao što je ta priča sa cvećem iz Holandije. Drago mi je da nisam jedina koja tako misli.

      Избриши
  11. Kada je cvijeće u pitanju znaš da me evo odmah..ah Holandija i cvijeće to je nešto od čega su napravili dobar brend znaju posao nema šta,slike su ti divne i neka si islikala,meni je bio užitak ovo sve vidjeti..

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I ja mnogo volim cveće, a tvoja bašta mi je savršena. Prva asocijacija na Holandiju, i meni je bila, cveće. Ne znam, očekivala sam više, u smislu da je posebno, da to nema kod nas, da je neviđeno, a to da traje, prosto se podrazumevalo.
      Međutim, uverila sam se u loš kvalitet istog, pa ga radije kupujem u Nemačkoj.

      Istina, donela sam lukovice lala iz Amsterdama i naročito mi je stalo do plave i crne, pa videću da li će nešto bitiod toga. Pouzdano znam da se njihove lukovice ne razmnožavaju, uvek ostaje ona jedan, tzv. matica.

      Избриши
  12. ima jedna fora na FB, mama gleda dijete i misli si "ne razumijem to kako si mi ti živ, kad sam ubila svo cvijeće koje sam ikad imala" :D
    takva je i moja relacija sa cvijećem. odustala sam od cvijeća kupljenih u rasadniku ima već par godina, ubila sam nebrojene vrste, neke brzo, neke polagano.
    sad obično "kradem" od susjeda i rodbine :)
    inače, sve su mi slike super, ali ona sa šarenom foteljom mmmm.... znaš što ja mislim o foteljama :D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Znam, naravno, šta ti lično misliš o foteljama i ko te podržava u tome!

      I ja sam ubila mnogo komada i vrsta, dala mnogo para za to, a rezultati-nula!!!

      Ove godine krećem sama u proizvodnju cveća i ima da bude NATAŠA pa HOLANDIJA! Eto!

      Bar će trajati ako ništa drugo.

      Избриши
  13. Baš je dobrodošla jedna ovakva cjetna priča da malo osvježi kišni dan i da sjeti na toplinu i sunce... Ja sam isto kao i Ana-Marija ubila već puno cvijeća, sobnog i na vrtu, svake godine na proljeće imam velike planove što se toga tiče a ostvarim malo...ma zapravo mi ništa ne može nadomijestiti odlazak na more ljeti tako da onda pustim sve cvijeće na milost i nemilost vremenu (i svekrvi)
    Mislim na Smiljanin antički nakit, iskopat ću ja te skripte, samo da se malo uzmem u ruke ovih dana...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jasno, more je more, a i problem je što mi mnogo hoćemo. Nije to mnogo u negativnom smislu reči, ali, jednostavno, nemamo uslove za to. Ne može jedan čovek na sto strana. Bar je kod mene to problem.
      Normalno je da se ode na odmor, ali kad se vratim, kao da sto godina nisam bila kod kuće, pa sve iz početka.

      A što se nakita tiče, ima ona neke ideje, pa malo ona, malo ja, a malo i ti. Pošteno! Bar da znamo neke osobine tog nakita, nešto što će biti vodilja u svemu tome.

      Избриши
  14. Meni se najviše sviđa čuvarkuća u gajbicama,to mi je slatko,sve ostalo..onako...cveće k'o cveće,što kažeš. Zabranjeno fotografisanje je sve češća pojava :((

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, znam da to nije svuda dozvoljeno, ali ono što je mene nateralo da se inatim, jeste nastup pomenutog gospodina. Nadmen, gleda sa visine, ako hoćeš da kupiš-kupi, ako ne, jednostavno izađi. Našta to liči? Da li je to poslovanje? Da li je to, prosto rečeno, lepo ponašanje?

      A o cveću sam htela d kažem da i kod nas ima sve to i da nije baš sve onako kako se čini, da ne znači, nužno, ako j nešto na glasu da je i dobro i valjano.

      Избриши
  15. Ha, ha i ja se nasmejah. Kod tebe uvek nesto interesantno. Dopada mi se fotelja na jednoj od slika. Cvece je lepo ali ja jos uvek nemam neki osecaj, iskreno, za cvece jer su me ceo zivot terali da ga zalivam, majka, baka, pa posle i svekrva i moja mama je kacila poruke na cvece pre nego sto otputuje-Zalij me! U pomoc! Zedna sam! i sl...i ja jos vucem traume...Ali jednog dana, kada ja zavolim cvece to ce sigurno biti opsesivno i neumereno.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Svi smo različiti, volimo različite stvari. Nekad su mi govorili da, ko n e voli cveće, ne voli ni ljude. Ja ne mislim tako, već, obrnuto. Najpre moraš voleti ljude da bi voleo sve ostalo.

      Potpuno te razumem u vezi sa tim porukama okačenim na cveće, kao stvorene za ispiranje mozga.

      Избриши
  16. hehhehe opet ona , ma znam da si zavidna u pozitivnom smislu a da se malo potrudiš i ti bi imala ono što želiš :D
    Evo linkovi za backgrounds i layouts, ovo što ja imam sam našla na
    http://cute-bloglayouts.blogspot.com/
    a sličice možeš pronaći na
    http://www.plumroselane.com/
    http://vintagemadeforyou.blogspot.com/
    I sretno sa nagradom kod mene ..lp

    ОдговориИзбриши
  17. Divno!!!! sve je tako inspirativno i romanticno...
    Marija
    afroditacreations.blogspot.com

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jeste, romantično je i lepo, ali da je cveće nešto osebno i neviđeno-NIJE! To odgovorno tvrdim, ali umeju da naprave da to izgleda fenomenalno i ja im na tome čestitam.

      Избриши